Donošenje odluka

Evropska unija ovlašćena je u područjima svoje nadležnosti za pripremanje i donošenje odluka, a to ovlašćenje ostvaruje putem svojih institucija. To su: Evropski parlament,SavjetEvropska komisija, a u području zajedničke vanjske i bezbjednosne politike i Evropski savjet. U postupku donošenja odluka o nekim pitanjima mogu učestvovati i druga tijela u savjetodavnoj funkciji, na primjer, Ekonomski i socijalni komitet ili Komitet regiona. U području monetarne politike, neke odluke donosi samostalno Evropska centralna banka.

U pitanjima koja su u nadležnosti Evropske unije, odluke donosi Savjet zajednički s Evropskim parlamentom ili, u manjoj mjeri, samostalno. Radi ostvarivanja nadležnosti Unije, institucije donose uredbe, direktive, odluke, preporuke i mišljenja.

Uredbe, direktive i odluke pravno su obavezujuće za zemlje članice, ali među njima postoje određene razlike. Uredbe (engl. Regulations) su u potpunosti obavezujuće za sve zemlje članice i moraju se direktno primijeniti. Direktive (engl. Directives) definšu rezultate koji se žele postići, dok se metodi implementacije ostavljaju zemljama članicama na izbor, a odluke (engl. Decisons) obvezuju samo one na koga su upućene.

U redovnom zakonodavnom postupku zakonodavne akte predlaže Evropska komisija, a donose ih Evropski parlament i Savjet.

Savjet, do 31. oktobra 2014. godine, odluke donosi jednoglasno, običnom ili kvalifikovanom većinom. Razvojem evropske integracije odlučivanje kvalifikovanom većinom proširuje se na sve veći broj područja, ali je u nekim područjima i dalje nužna jednoglasnost. Jednoglasnost (27 država) ili pravo veta, zadržano je u područjima poreske politike, kaznenog prava, unutrašnje, spoljne i socijalne politike. Običnom većinom 14 država (t.j. većinom svojih članova) donose se odluke koje se odnose na neka područja politike zapošljavanja i socijalne politike, dok se u svim ostalim područjima iz nadležnosti EU odluke donose kvalifikovanom većinom. Kada Savjet odlučuje kvalifikovanom većinom, broj glasova koji pripada ministru pojedine države članice razlikuje se. Većim državama pripada veći, a manjim manji broj glasova, iako raspodjela ne odražava potpuno razlike u veličini članica EU. Konačna raspodjela je uvijek ishod političkog dogovora prilikom primanja u članstvo novih država.

Aktuelno donošenje odluka kvalifikovanom većinom podrazumijeva (na temelju Ugovora iz Nice) da prihvaćena odluka mora dobiti 255 od 345 glasova Savjeta ili 72,3% i da je moraju prihvatiti dvije trećine zemalja članica. Takođe, Ugovor iz Nice definiše i uslov koji se može primijeniti posebno na zahtjev bilo koje zemlje članice, a po kome, da bi odluka bila prihvaćena, zemlje članice koje su prihvatile odluku treba da predstavljaju 62% stanovnika Unije.

U cilju pojednostavljenja donošenja odluka, Lisabonskim ugovorom je predviđeno da se donošenje odluka kvalifikovnom većinom zamijeni dvotrećinskom većinom. Glasanje dvotrećinskom većinom uvodi se od 1. novembra 2014. godine i po tom načinu odlučivanja, da bi odluka bila prihvaćena moraju se ispuniti dva uslova: odluku mora prihvatiti 55% članica i odluku moraju prihvatiti zemlje članice koje predstavljaju minimalno 65% stanovnika Unije. Lisabonskim ugovorom, takođe je definisano da postoji mogućnost odgađanja primjene glasanja dvotrećinskom većinom, za pojedine odluke, na zahtjev pojedine zemlje članice, sve do 31. marta 2017. godine, u kom slučaju se odlučuje kvalifikovanom većinom. Odluke koje nisu inicirali Evropska komisija ili visoki predstavnik za vanjske poslove i bezbjednosnu politiku moraju biti usvojene nadkvalifikovanom većinom, što znači da ih moraju prihvatiti najmanje 72% članica koje predstavljaju 65% populacije Evropske unije.

Osim povećavanja broja područja o kojima se odluke donose kvalifikovanom većinom, tokom istorije evropske integracije povećavao se i broj područja u kojima se odluke donose saodlučivanjem Savjeta i Evropskog parlamenta. Ipak, postoji još uvijek određeni broj područja u kojima Evropski parlament ne učestvuje u zakonodavnoj proceduri usvajanja određenog akta, ali je njegov naknadni pristanak na akt koji usvoji Savjet uslov za njegovo stupanje na snagu. To je, na primjer, slučaj sa sporazumima o pridruživanju koje u ime Unije sklapa Savjet i koji ne mogu u pravnom poretku Unije stupiti na snagu dok ih ne potvrdi Evropski parlament. Kao novina, Lisabonskim ugovorom uloga Evropskog parlamenta se izjednačava s ulogom Savjeta u pogledu donošenja budžeta EU, što znači da se budžet EU usvaja saodlučivanjem ove dvije institucije. Stupanjem na snagu Lisabonskog ugovora, prethodna razlika između obaveznih i neobaveznih troškova godišnjeg budžeta se ukida, jer Parlament sada zajedno sa Savjetom odlučuje i o obaveznim troškovima, o kojima ranije nije mogao odlučivati. Parlament, takođe, većinom glasova svojih članova daje saglasnost na usvajanje višegodišnjeg finansijskog okvira Unije.

U području zajedničke vanjske i bezbjednosne politike odluke donose Evropski Savjet ili Savjet. Evropski savjet donosi strateške odluke, kao što su načela i opšta uputstva za zajedničku vanjsku i bezbjednosnu politiku, kao i zajedničke strategije koje sprovodi Unija u područjima u kojima države članice imaju važne zajedničke interese. Odluke koje donese Evropski savjet obavezuju Savjet. Zato, Savjet sprovodi zajedničku vanjsku i bezbjednosnu politiku usvajajući zajedničke akcije i zajedničke stavove. Te odluke Savjet donosi jednoglasno. Odluka se smatra donešenom i uz suzdržane glasove prisutnih predstavnika neke države članice. Odluke koje se primjenjuju na teritoriji država članica, bilo da se radi o sprovođenju zajedničke strategije koju je usvojio Evropski savjet ili o sprovođenju zajedničke akcije ili zajedničkog stava koje je usvojio Savjet, Savjet donosi kvalifikovanom većinom.

 

Broj glasova u Savjetu od 1. novembra 2004. godine

Broj glasova Države članice
29 Njemačka, Francuska, Italija, Velika Britanija
27 Španija, Poljska
14 Rumunija
13 Holandija
12 Belgija, Češka, Grčka, Mađarska, Portugalija
10 Austrija, Bugarska, Švedska
7 Danska, Irska, Litvanija, Slovačka, Finska
4 Kipar, Estonija, Letonija, Luksemburg, Slovenija
3 Malta

 

Odlučivanje u Savjetu

Ukupan broj glasova Kvalifikovana većina Blokirajuća manjina
EU 27 345 255 91